DRŽAVNI ARHIV CRNE GORE

 

Osnovan  -  1951. godine

            Fondovi  -  1228 - količina građe: 9016 dužnih metara

  Lični i porodični  -  111  - količina građe: 43 dužna metra

              Zbirke  -  142  - količina građe: 210 dužnih metara

 

      Šezdeset godina rada Državnog arhiva na Cetinju je jubilej koji obavezuje sve, a prvenstveno arhiviste od kojih savremeno društvo sve više očekuje. Mi koji danas djelujemo u toj svojevrsnoj naučnoj laboratoriji i riznici dokumentarne baštine u Crnoj Gori svjesni smo svoje uloge i mjesta u društvu. Tekovine crnogorske arhivistike nas sa svoje strane dodatno obavezuju na svestranije i korjenitije angažovanje kako bi se arhivska struka i služba izborila za dostojno mjesto, status i tretman u društvu.

         Nije zanemarljiv period od 60 godina kako Državni arhiv ispunjava svoju misiju – čuvara kolektivne memorije crnogorskog društva pa se vrijedi osvrnuti za sobom a i pogledati oko sebe. Iz ugla arhivista i tada i danas arhivska struka nije na valjan način vrednovana u društvu. Najmanje su tome doprinijeli arhivisti. Sažeti pogled unazad 60 godina, pregledno svjedoči o puno dobrih nastojanja, ideja, planova, poduhvata, projekata i sl. koje je arhivska struka pokretala, osmišljavala, organizovala i razašiljala na odgovorne adrese.

      Poput naših prethodnika, uprkos nastojanjima, smatramo da ni mi danas nijesmo uspjeli da nametnemo i istaknemo važnost arhivske struke i službe i njihovog mjesta i uloge u savremenom društvu. Svjesni da svako društvo ima potrebu, interes i obavezu da sačuva zapise koje povezuje sa svojim identitetom, vrijednostima, dostignućima i sl. arhivisti su isticali važnost svoje djelatnosti kako bi se obezbjedilo da ih trajno sačuvamo i ostavimo kao baštinu. Ukoliko se ne obezbijede odgovarajući uslovi i osigura pozicija arhivske vlasti izvjesno je da se ne može valjano odgovoriti postavljenim ciljevima i očekivanjima građana i društva.

      Savremeno društvo i okruženje koje se ubrzano mijenja i produkuje sve više raznorodne dokumentacije pred arhiviste postavlja sve složenije zadatke i obaveze. Sa druge strane, ne postoji u dovoljnoj mjeri jasno izražena društvena svijest o potrebi integralnog razvoja arhivske struke i službe. U ramu ovih okolnosti kapacitet arhivske službe nije srazmjeran zadacima koji se pred nju postavljaju. Čuvajući sve što nastaje a sadrži određenu informaciju o ljudskoj djelatnosti, može nam se desiti da uspijemo da sačuvamo samo fragmente kolektivne memorije našeg društva.

        Nažalost, problemi koje je arhivska struka nametala, suštinski nijesu razmatrani od strane odgovornih kao prioritetni tako da se djelatnost nije razvijala shodno potrebama društva i postavljenim zadacima. Pored svega, iako nijesu dosegnuti svi postavljeni ciljevi, postignut je znatan napredak, ovo tim prije što okruženje nije bilo uvijek povoljno, a nedovoljno sredstava trajno prisutan problem.

         Ovim povodom za javnost je priređena izložba dokumenata koja je pregledan i cjelovit mozaik svih napora, pregalaštva, entuzijazma, kako pojedinačnih tako i kolektivnih. Ilustracija je rasta i razvoja ove matične i nacionalne arhivske ustanove, a i svih onih koji su u njenom okrilju stasavali kao arhivisti. U tom smislu ona je svojevrstan omaž onom malobrojnom ali vrijednom arhivističkom kadru u Crnoj Gori čije je pregalaštvo temelj današnjeg Državnog arhiva Crne Gore.